Majanski nakit nosili su i muškarci i žene različitih društvenih klasa i zanimanja. Međutim, uporaba nakita bila je ograničena određenim pravilima i normama. Na primjer, neke ogrlice mogli su nositi samo viši članovi plemena. Nakit je također označavao identitet i pripadnost nositelja, poput grada-države, loze, profesije ili ranga.

Zanimljivo je da su Maje razvile svoje metode izrade kako su radili svoje ogrlice i ostali nakit. Neke od tih metoda bile su:

• Piljenje: Koristili su uže ili žicu obloženu abrazivnim prahom za rezanje tvrdog kamenja na tanke kriške ili perle.
• Bušenje: Koristili su pramčanu bušilicu ili bušilicu s pumpom kako bi napravili rupe u kamenju ili metalu kako bi ih spojili ili pričvrstili za druge predmete.
• Rezbarenje: za ogrlice koristili su oštrice od kremena ili opsidijana za urezivanje zamršenih crteža i glifa na površini kamenja ili metala.
• Graviranje: Koristili su metalne alate za graviranje finih linija i uzoraka na površini kamenja ili metala.
• Umetanje: koristili su kamenje ili metale različitih boja kako bi ispunili izrezbarena ili ugravirana područja i stvorili efekt kontrasta, pogotovo kad su bile neke posebne ogrlice u pitanju.
• Lijevanje: koristili su tehniku izgubljenog voska za izradu šupljih metalnih predmeta kao što su perle, privjesci i prstenje. Najprije su izradili model od voska željenog oblika, zatim ga obložili glinom i pekli. Zatim su ulili rastaljeni metal u glineni kalup i pustili da se ohladi. Na kraju su razbili glineni kalup i uklonili ostatke voska.
• Udaranje čekićem: Koristili su metalne čekiće za ravnanje i oblikovanje metalnih limova u različite oblike poput diskova, cijevi i žica.
• Žarenje: više puta su zagrijavali i hladili metal kako bi ga učinili savitljivijim i rastegljivijim.
• Lemljenje: Koristili su cijev za puhanje i drveni ugljen za zagrijavanje i spajanje dva metalna komada metalnom legurom.

Te su tehnike omogućile Majama da izrade ogrlice koje su odražavale njihovu kulturu, vjerovanja i identitet. …